Djelatnost zaklada je dobrovoljna i pripada području civilnog društva. Institut zaklade je veoma star, s prepoznatljivim korijenima iz antičkog doba. Zaklada nema članova ni vlasnika.
Kada se, na primjer građani, koristeći se slobodom udruživanja, povezuju radi poduzimanja aktivnosti zaštite okoliša ili suzbijanja ovisnosti o drogama, oni će izabrati model udruge kao posebne pravne osobe (universitas personarum).
Kada građani namjenjuju dio svoje imovine općem dobru, na primjer radi pomaganja nadarenoj djeci ili poticanja znanstvenih istraživanja, oni se koriste temeljnim pravom slobodnog raspolaganja svojom imovinom. Za tu djelatnost je najprikladniji organizacijski oblik zaklade kao posebne pravne osobe. U tom slučaju imovina nakon osnivanja zaklade dobiva svoj vlastiti pravni život (universitas bonorum, universitas rerum). Zaklada više nije ovisna o duljini života osnivača, već o djelotvornom gospodarenju imovinom i ugledom kojeg stječe podupirući prestižne javno-korisne programe.
Zaklade koje su registrirane za opće dobro najviše djeluju u području znanosti i obrazovanja, socijalne zaštite, zdravstva, umjetnosti i kulture i međunarodnog djelovanja.
Zaklade su najrazvijenije u Sjedinjenim Američkim Državama, a u novije je vrijeme primjetna njihova sve značajnija uloga u europskim zemljama. Zaklade postaju dionici koje imaju moć okupljanja uglednih građana te time i ostvarivanja utjecaja na važne procese u društvima. Sve veći broj poduzeća, kao izraz svoje društvene odgovornosti, osniva svoje zaklade. U svijetu je sve primjetnije prekogranično djelovanje zaklada, a Europska unija osobito potiče njihov razvoj kao katalizatora pozitivnih društvenih promjena.
Osnovne vrste zaklada
Zaklade se klasificiraju prema glavnom izvoru financiranja, sastavu upravnog odbora i distribuciji sredstava u četiri kategorije:
nezavisne, zaklade podupirane od strane države, korporativne i zaklade lokalnih zajednica.
Najviše zaklada u Hrvatskoj i svijetu je nezavisnog tipa, koje većinski ne financiraju jedna tvrtka ili državno tijelo.
Druga su kategorija javne zaklade, u koje se ubrajaju zaklade koje su osnovale gradske ili županijske vlasti ili institucije, odnosno država. Osnovna imovina takvih zaklada dodijeljena je iz proračunskih sredstava, a godišnje se u zakladu uplaćuju određena sredstva.
Treća kategorija su korporativne zaklade, koje su, za razliku od prakse u zapadnim zemljama, još uvijek vrlo malo zastupljene u Hrvatskoj. Riječ je o zakladama koje osniva, donira i vodi jedna tvrtka ili korporacija. Ciljevi korporativne zaklade povezuju se s poslovanjem tvrtke i područjem kojim se ona bavi.
Četvrta su kategorija zaklade lokalnih zajednica. Donatori zaklade su lokalno stanovništvo i lokalni gospodarski subjekti koji svojim donacijama potiču rad škola, udruga te mogu povećati razinu i kvalitetu usluga u zdravstvenim ustanovama ili u zaštiti okoliša.
Pored toga, u svijetu razlikujemo i sljedeće vrste zaklada: (i) operativne zaklade koje provode vlastite programe, (ii) zaklade koje djeluju kroz dodjelu financijskih podrški putem javnih natječaja, (iii) zaklade koje djeluju za opće dobro te (iv) zaklade koje djeluju u privatne svrhe.
Zaklade u Hrvatskoj
Nova era filantropije u Hrvatskoj počela je s demokratskim promjenama 1990. Utjecaj države u društvu znatno se promijenio, a njezina socijalna uloga smanjila. Dio aktivnosti koje su prije bile u domeni države, preuzimaju drugi subjekti - organizacije civilnoga društva, među kojima posebno mjesto zauzimaju zaklade.
U Hrvatskoj danas djeluje nešto više od 200 zaklada. U usporedbi s drugim zemljama, pa i tranzicijskim, to je premalo. Nekoliko je razloga za nedovoljno razvijeno zakladništvo u Hrvatskoj: restriktivan zakon o njihovom osnivanju i nepostojanje programa poticanja razvoja zakladništva. Osim toga, problemi leže u povijesnim okolnostima, kao i u nerazumijevanju i nepoznavanju zaklada u hrvatskom društvu.
Zaklade u svijetu
Zaklade u Europskoj uniji
U Europskoj Uniji je trenutačno oko 110.000 registriranih zaklada, odnosno 400 zaklada na milijun stanovnika. Najviše ih je registrirano u Mađarskoj, Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj i Švedskoj, a najmanje u Belgiji, Grčkoj, Portugalu te baltičkim državama članicama EU. U zakladama u EU zaposleno je preko 1,4 milijuna osoba, dok ih oko 1,5 milijuna u zakladama volontira. Europski sektor zaklada raspolaže s gotovo 350 mlrd. do 1.000 mlrd. eura godišnje te imaju potrošnju, odnosno ulaganja od 83 do 150 milijardi eura.
Zaklade u Sjedinjenim Američkim Državama
Broj zaklada u SAD gotovo se utrostručio od 1979. do 2005. godine pa sada ima više od 200 zaklada na milijun stanovnika. Njih 89 posto daju novčane podrške, 6 posto su operativne zaklade, 4 posto su korporativne, a samo 1 posto javne zaklade. U zakladama u SAD ima 8,5 milijuna stalnozaposlenih osoba što je 6,3 posto radno aktivnog stanovništva. U tim zakladama volontira gotovo 65 milijuna odraslih osoba. Zaklade u SAD imaju godišnje na raspolaganju oko 300 milijardi dolara, dok njihova potrošnja (odnosno ulaganja) iznosi 29 milijardi dolara godišnje.
Osnivanje zaklade
Što je potrebno za registraciju zaklade?
Podnijeti zahtjev i akt o osnivanju Ministarstvu uprave Osim zahtjeva, predaje se i izjava zakladnika da se imovina namjenjuje za osnivanje zaklade Potvrda domaće banke kod koje je položen novac - osnovna imovina zaklade Pisana, javno ovjerena izjava osobe ili njenih nasljednika za uporabu imena
Zakon o zakladama i fundacijama, NN 36/95 (PDF)
Detaljnije upute o tome kako osnovati i registrirati zakladu možete pronaći ovdje.
