Obiteljski ured dobro je uhodana sektorska niša u financijskom menadžmentu naprednih gospodarstava, ali izvan granica Zapadne Europe i SAD-a ovo je prilično nova ideja koja tek mora zaživjeti. U budućnosti, obiteljski bi uredi mogli igrati ključnu ulogu u upravljanju filantropskim aktivnostima osoba visoke neto vrijednosti (OVNV) u azijsko-pacifičkoj regiji. Međutim, koliko je osoblje u ovim obiteljskim uredima stručno? Neslužbenim istraživanjem obiteljskih ureda u Hong Kongu nastojalo se to otkriti.
Međunarodno udruženje obiteljskih ureda procjenjuje da postoji do 3 milijuna osoba visoke neto vrijednosti u regiji. Nažalost, ne postoje pouzdani podaci o broju obiteljskih ureda. Azijci su skloni tajiti svoje obiteljske poslove i često uklapaju svoje obiteljske urede u neko drugo poduzeće, upravljački fond, investicijsku tvrtku ili unutar društva kojim upravljaju, otežavajući na taj način njihovo zasebno razvrstavanje.
Premda je glavna funkcija obiteljskog ureda upravljanje obiteljskim bogatstvom, jedna od sporednih uloga je osigurati okruženje koje pruža podršku obiteljskim filantropskim aktivnostima. Kako bi utvrdio način na koji se filantropija provodi u okruženju obiteljskog ureda i kako se obiteljski uredi nose s izazovnim zadacima kadroviranja za dobrotvorne aktivnosti, autor je proveo neslužbeno istraživanje koje je uključivalo preko dvanaest voditelja obiteljskih ureda i osoba zaduženih za filantropiju u okviru obiteljskih ureda u Hong Kongu.
Iako u obiteljskom uredu često rade profesionalci s odgovarajućim stručnim znanjem, to stručno znanje ne obuhvaća uvijek filantropiju; obiteljski poglavari mogu se obratiti povjerljivim savjetnicima koji nemaju ni iskustva ni znanja o davanju u dobrotvorne svrhe. Ponekad je davanje u dobrotvorne svrhe u opisu posla glavnog izvršnog direktora obiteljskog ureda.
Nije neuobičajeno da jedna osoba predstavlja čitav filantropski tim – izvršnog direktora, programskog i komunikacijskog suradnika te vezu s obiteljskim poglavarima utjelovljene u jednoj osobi. Ova osoba može biti određeni član obitelji, stariji obiteljski savjetnik, viši član osoblja s opisom posla koji uključuje razne odgovornosti ili profesionalni donator.
Uzmimo na primjer obitelj S. J.S. (članica druge generacije obitelji) postala je zadužena za obiteljska davanja u dobrotvorne svrhe uz skoro nikakvo sudjelovanje ostalih članova obitelji. Iako je prepoznala prednosti profesionalno vođenog posla, odabrala je zadržati neformalni pristup uz dosta aktivnog sudjelovanja. Jedan od razloga je, kaže, taj što pronalaženje nekoga tko bi se dobro uklopio predstavlja veliki izazov. Daljnje istraživanje pokazalo je da J.S. nije govorila samo o stručnim vještinama, već i o vrijednostima, karakteru i zrelosti. Kako bi bila učinkovita i u tijeku s najnovijim kretanjima, J.S. pohađa razne forume, okrugle stolove i neslužbene skupove.
SPM je višeobiteljski ured koji se brine o pet ogranaka obitelji C. Svaki ogranak uspostavio je svoje filantropske aktivnosti s drugačijim fokusom. Iako svi oni imaju organizirani „stručni tim“, temeljitijim promatranjem otkriveno je da je samo jedan od pet timova sastavljen od profesionalnih donatora s aktivnim upravljačkim tijelom. Razlog opet djelomično leži u nedostatku dovoljnog broja profesionalnih donatora. Međutim, također je očito da bi se obiteljski poglavari morali bolje educirati o tome kolika je vrijednost angažiranja profesionalnih donatora.
Obiteljski ured može biti učinkovit mehanizam za obiteljske filantropske aktivnosti. Jedan od razloga, navode donatori, za nedostatak formalne strukture za davanje u dobrotvorne svrhe je taj što uživaju u fleksibilnosti koju pruža nestrukturirani „program“ dobročinstva, koji im omogućuje da djeluju bez formalne uprave ili pridržavanja stroge samodiscipline. Umjesto angažiranja profesionalnih donatora, obiteljski uredi radije pribjegavaju povjerljivim savjetnicima radi pomoći oko filantropskih aktivnosti donatora, iako savjetnici možda ne razumiju dovoljno davanje u dobrotvorne svrhe ili doniranje.
Za mnoge obiteljski inicirane filantropske aktivnosti, dovođenje profesionalnih donatora shvaća se kao luksuz prije no kao potreba. Radno mjesto profesionalca zaduženog za filantropiju nije nužno mjesto na kojem bi netko pozavidio, budući da davanje u dobrotvorne svrhe može biti vrlo osobne prirode, a obiteljska dinamika može donekle pokvariti iskustvo koje je inače vrijedno truda, i za članove obitelji i za stručno osoblje.rnEdukacija donatora i razvoj profesionalnih kanala mogli bi predstavljati ključ za zreliji filantropski sektor u regiji.
Wansheng Li je predsjednik Zaklade ZeShan (Hong Kong) i viši suradnik Synergosa
