Entuzijazam za filantropiju raste zahvaljujući ubrzanom bogaćenju. Među najvećim donatorima redom su najbogatiji američki poduzetnici. No nije samo SAD rasadnik filantropa; i u Europi bogati poduzetnici sve više daju novac u dobrotvorne svrhe. Primjerice, osnivačica BodyShopa Anita Roddick, ili čelnik francuskog investicijskog fonda Arpad Busson. Ipak, u kontinentalnoj Europi postoji tradicija anonimnog davanja, i to ne samo zbog izbjegavanja znatiželjnih očiju poreznika - pa ima i manje podataka o plemenitim pojedincima. I novi indijski bogataši postaju predani filantropi; kineski i ruski bogataši prate ih u stopu. Primjerice, Roman Abramovič, ruski bogataš, uložio je milijune u poboljšanje životnih uvjeta na Kamčatki.
Međutim, u usporedbi sa socijanim davanjima država, donacije su svugdje u svijetu sićušne. U Americi primjerice, potrošnja za socijalu dostiže 18 posto BDP-a, a u Britaniji čak 28 posto. Donacije, pak, u razvijenim zemljama iznose od 1,85 % BDP-a u SAD-u do 0,11 % u Italiji. To sve ukazuje kako je filantropima teško ostvariti stvarne promjene svojim novcem.
Filantropima nije cilj tek davanje novca za plemenite svrhe; važno im je i koliko se novac učinkovito troši. Pokazuje se da je filantropija desetljećima iza poduzetništva po učinkovitoj potrošnji.
Svijet donacija mogao bi se u idućih dvadesetak godina transformirati učenjem od poduzetnika. Mnogi novi donatori, svjesni da tradicionalna filantropija nije dovoljno poduzetička, rado bi da se donacijama upravlja kao što to čine profitabilne kompanije.
Filantropi sada govore o društveno odgovornom poslovanju, poduzetničkoj filantropiji, socijalnom ulaganju. Rađa se novi pristup filantropiji - strateški, tržišno usmjeren, utemeljen na znanju, koji teži povećanju učinka. Posebno je to važno donatorima, jer znaju da su bez obzira na veličinu svojega osobnog bogatstva pravi patuljci glede novca kojim raspolažu države, pa promoviraju projekte u koje se mogu uključiti i kompanije i lokalna zajednica. Da bi zaista nešto postigli, potrebno je da svoje donacije usredotoče na probleme kojima se ne bave vlade ili profitabilne organizacije. Primjerice, mogu poduzimati rizik za pronalaženjem pionirskih novih rješenja koje bi zatim mogle primjeniti vlade i profitabilne kompanije.
Značajan je i trend korporacijske filantropije. Kompanije doniraju na dva načina: davanjem novca te davanjem roba i usluga. U svakom slučaju, kompanije danas više rade na tome da opravdaju filantropiju na strateškim temeljima. Korporativna filantropija postaje posebno važnom u zemljama u razvoju, gdje kompanije osjećaju potrebu podržati lokalne vlasti svojim doprinosom zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, mladima, itd.
